Mistero Buffo zbirka je satiričnih monologa talijanskog nobelovca Darija Foa iz 1969. godine. Fo je monologe utemeljio na srednjovjekovnoj narodnoj predaji i tradiciji tzv. giullara, odnosno, lakrdijaša, koji su teme pronalazili u subverzivnom, odnosno alternativnom čitanju biblijskih tema.
Dodatna je posebnost ovog Foova djela i činjenica da ga je napisao na izmišljenom jeziku u tradiciji grammelota, onomatopejske mješavine narječja koja proizlazi iz tradicije commedie dell'arte.
Mistero Buffo smatra se i pretečom narativnog teatra koji je kasnije u Italiji stekao golemu popularnost, kao uostalom i sama ova zbirka monologa koja je prevedena na više od 30 jezika i igrana čak i u - sportskim arenama.
Fo je tekstoev nekoliko puta revidirao i nadopunjavao, a kad je njezin drugi dio 1977. godine prikazana na televiziji RAI u sklopu prgrama Il teatro di Dario, Vatikan ga je ocijenio - blasfemičnim!
U Istarskom narodnom kazalištu Mistero Buffo su odlučili lokalizirati, pa je tekst preveden na istarsku čakavicu, no, prema uzoru na original, rečena je čakavica je zbaštardana, odnosno u sebi ima elemente raznih istarskih govora, a odabrani su monolozi: Moralnost Slijepca i Hromoga, Kain i Abel, Čudo na vjenčanju u Kani, Igra Luđaka pod križem, Scapinov grammelot, Prvo čudo mladoga Isusa, Bonifacije VIII, Gladni Zanni, Lazarovo uskrsnuće, Rođenje lakrdijaša, Marija pod križem, Grammelot engleskog odvjetnika.